Monday, November 13, 2017

Krug

Iza brda je istina
Ne idi preko brda
Jer tamo je tišina
Ako pak prođeš tuda
Ona će da ode u brda
A tamo je nećeš naći
Jer će poći iza neba
Običnim krugom zavedena 
Bez straha, traga i eha  ...
Ne idi iza brda
Tamo ne konači istina ...





Magnovenje

U mom hodu ti
ja na tvom ramenu
ti u mojoj kosi
sujetim ti namjeru

Ti u mom naličju
vrapci su na žici
ja u tvom naručju
stojimo na granici

Mene u tvom snu
 ti na razdaljini
tebe u mom dahu
žurimo tišini

Ja u tvom strahu
ti u mom nesnu 
mi u polumraku
ulaziš u pjesmu

Odroni

Odronila noć u meni
mlako klizi ponoć tiha
 Odronila duša silna
utočište u sred stiha

Odronila sad i jutra
čuvaju me naše međe
od danas sam tebi sjutra
ti u meni trag od svijeće

Odronile nesanice
sazidale spokoj sneni
trošim sate nemilice
snivaš budan  još u meni

Odronila ona klupa
mjesto tvoje mjesto našeg
sazidani bedem s puta
po pravilu uvijek jačeg

Odronila ljubav naša
 postavila temelj drugoj
zakletima na predanje
vječno sveti jednom drugom.






Zid od smijeha

Kada se sakriješ u mene
kišnu zavjesu navuci
vani je opet nevrijeme
na oči padaju oblaci

Kada priđeš mom srcu
košulju duše obuci
glas muklo stišaj
da ne progovore jastuci

I kad se poklope sjenke
zid od smijeha nakrivi
ostanu daljine neke
lirski i dugi nemiri.





Tuesday, November 7, 2017

Gladni mjesec

Gladna noć mjeseca
posmatraš li sidro
novembarsko jutro
prvo nam a stovidno

zvuk gitare bijesni
klanjaju su godine
pogledom se priklanjam
tebi,  svojoj pjesmi

I nadahnut dodir
pet godina star 
zagrljaj u jutru 
da probudi sunce,
stari val gospodar

Utopljena sumnja
podmlađenog sanka
studi nam tišina
ko suza junaka










Sunday, November 5, 2017

Suton

Ko raspjevana tišina,
pređen most sanjara
talasi se suzdržali
od ljubavnih valova

Jeca novembar u moru
napukao glas se odvaži
jarbol se pobunio
još prvi poljubac traži

A sada smo isti u suncu
pomilovani morem
ti bacaš svijetu udicu
ja te daljinom zovem

"I svaki put kada te nema
pola mene pronađi
urezana je istina
stijenu će drugi pronaći?

"Poznaješ li mila
taj brod kojim smo išli
kule od karata rušili
pola primorja obišli"

Ko raspjevana tišina
skaline vijekom snažne
počiva plava istina
prkos obalske straže

Dnevnik

Hvata se mjesec
poplašeni
tijelom se biju oluje
grljenje jako
bestjelesno
to se nasukale iste struje

Odavno bliži
u noći mamci
što ljube bolje u inatu
godinama najljepsi stranci
što ljubav vode u pojatu


Opet smo pučina
od snova jača
odavno mastilo 
zašlo u hartju
da nisam ptica
a da mi vjeruješ
pogrešni labud
u slavnu armiju

Da nismo zagrljaj
udahnut svemir
otisak prošli
u dnevnik zaveden
gorak ukus srca zašlih
slučajan susret
i da ti vjerujem

Opet si svemir ugašeni
pokis'o izraz lažne duge
tek da si prošlost u pučini
dok  ljubim tebe, i mnoge druge







Wednesday, November 1, 2017

Poravnanje

Prevrćem prošlost po koferu
na tavanu miris tišine
stavljam sat kao obmanu
da trag u vremenu izbrišem

I dijelim jabuku na pola
taj oblik poznatog ludila
grijeh  od juče odmara
haljinu drugom poklanjam

Dok noćne ptice pjevaju
svu noć se duša gali
na tvoja prsa odmaram
srce što bjekstvo traži

Tren munjama presječen
tvoja mi požuda znači
po nebu krunisan oblik
naličja koje tražim

Rijeka se koritu udvara
ta rijeka nema pritoku
oluja nebo zamara
od zapada ka istoku

Prsten suncem krunisan
osamljen pod brdom krug
zamišljena pritoka
od sjevera na jug

Rijeka se grijehom umila
šapat uz brdo zastao
ta rijeka je bez imenaa
 jul se u stogu sapleo






Monday, September 25, 2017

Biljeg Damaskusa



Drugačije je kada se pripremaju za tvoje rođenje.

 Sve tetke i strine imaju svoju riječ, navijaju  da se obistini njihovo proročanstvo, da je ovaj put potpuno drugačija strana neba, da je stomak nekako više muški i da među očima  majke muški cvijet izrasta.

Neka jesen … Godina nevažna I lična karta u vremenu pobrkana.   Ja, nevino posmatram cipele ispod stola od juče ostavljene za neku svečanu priliku čiju boju nijesam razumijela.

 Otac je imao sedam šćeri,  iščekivao I očekivao je  sina.  
Trag u kolibi ostao ispisan. Majka je haljinama pokrivala stomak.  Dok je mogla, branila me: “Najela sam se šljiva”.
Ipak,  prošla je I Mala Gospojina a majka je još uvijek kupila zagasite plave šljive čekajući da se proročanstvo obistini ...Varljivi  su jesen i muški cvijet i jednog popodneva su smijeh uništili i prosuli ženski plač kao život ... Sve do Dubrave… I moja majka te večeri zaćuta ... I to bi velika riječ...

Otac se tada oglasio: Rodila se popišulja. Okrenuo se njivi i otišao.

 Priča poslije rođenja počinje da najviše znam, a opet dan I noć ne razlikujem

Rođena sam u Crnoj Gori a u  isto vrijeme pripadam svim zemjama.  Sklona sam  vjerovati  da sam se mogla  roditi u Velikoj Rusiji,  blizu Sarovske pustinje…  Nove godine čekati na Times Square,  zaljubiti se  u gospodina Prevaru, dok teče Sena ... Biljeg Damaskusa dobiti..

.
Ime mi je ponudio čovjek koji je u noći kad sam se rodila zakonačio u domu mojih roditelja.  Tetke I strine, neproročki  su se ljutile , jer je drugačije, inatno proročko.

Ime je bilo još  jedan od mojih ožiljaka.
Zarad  imena su mi i oči postale plavlje.

Od majke sam naslijedila to da pojave gledam iznutra,  od oca borbenost I to  me od ožiljaka i naučilo da se borim sa ostalim životima.

Svake noći sebe premještam u geometrijske figure nepravilnog oblika.  Znam , sa isključivom tačnošću da svi moji neuspjesi počinju od maja do oktobra.


Krivim istoriju I mjesto rođenja  što sam samo nevješt oblik genetike, nezavršena porodična linija.

 Stric nije imao djece I bila sam poklon, iskupljenje I dug mojih roditelja.  Uzalud on  međe postavlja I sadi breze da se okućnica njegova raspoznaje.
Ne zavidim mu na tome niti na  kući blizu mora. Lijepa je I ima balkone otvorene ali su nečije oči ostale na zidu spavaće sobe I čekaju drugo vrijeme… I  bivšeg vlasnika. Zasigurno znam da je I to samo zajam.

 I uvijek prije svakog sna vidim slike iz djetinjstva.

 Sebe  skrivenu ispod lišća, planinsko srce u polju suncokreta i kolibu koja mi zebnju nikada nije oprostila.

Od  rođenja  nosim u duši I nesan, osojan žig otetosti.  Naučla sam kako se odbraniti od nagomilane muške sujete I spojiti sa rijekom. 

I nijesam spisateljica i to ne piše u mojoj ličnoj karti.
Ali, mogu  iz ličnog prostora pisati pisma I  slati ceduljice. Mogu riječima napraviti od umišljenog muškarca  lijepe plave dječake čiji snovi ni poslije nataloženog vremena ne žute ...    

A onda su me nanadno, sa mojih sedamnaest sunaca na rukama, udali.  Mladoženju nijesam vidjela do dana vjenčanja, rekli su da tako da treba.  Oni su preko noći napravili model, izmislili nasilnu projekciju, više značajnih tačaka.
Sve je bilo unaprijed dogovoreno.  Trebalo je da budem savršena podudarna slika.  Ali mi nijesu objasnili da ništa neće ostati od vlastite zamisli.

 Nijesam ni primjetila da na izvoru spava zmija u prsten zatvorena.  Sjećam se, bilo je podne.  Došli su meni oni drugi I donijeli prsten, zaručili me za tri jeseni.  

Obukla sam isti kaput samo drugačije boje, da  ne zaboravim da sam nekada u džepovima krila klikere.

Muž mi je donosio ptice na dar. Govorio je “samo ti budi lijepa I dobra… nema potrebe da napuštaš dvorište.. u kući imaš sve a u dvorištu parče  našeg neba I travu da ne zaboraviš”. Pjevao je zaljubljen u svoj čudesan glas, ne mareći za moju pjesmu. U predvečerje  je u otkosima crtao srce I dozivao me da vidim, opet ne mareći ili ne znajući gdje je moje. Dozivao me imenom, opet ne znajući šta nosi moje ime.
Te jedne večeri kada je iznova pričao o sebi I o svom pooslu, svom čojstvu, svojoj hrabrosti pitala sam gad a li zna kako se zovem… da li zna da sam ja daljina , okean, pustinja I da me nikkada ne može omeđiti.  


Koliko dugo možeš mjeriti prosječnost, podnost velike varalice i nepreudati se.

Preko noći sam postala  drugačija, slobodna. Od onih što zanju za uzaludne slike I raduju se jedino zanesenom letu noćne ptice.

 Pobjegla sam, nijesam ostavilaa ni ceduljicu…  naišla na gospodina iz potaje.

Priznajem krivicu i svoju glavu stavljam kao testament I branim se od Gospodina koji bi uvijek došao kada bih pomislila da se krug zatvara posebnim viđenjem pojava .

Bila sam  značajno zavedena od njega, pokrivena njegovom mišlju I nanovo omeđena I pokorna. Mislila sam da je to moja prva prava ljubav. Nijesam ni slutila da je to moj grijeh a grijeh izobliči lice I tijelo.

Pobjegla sam od velike ljubavi, od previše dobtote. To jutro sam se pogledala I u ogledalu vidjela njega, Gospodina umjesto sebe. Pojeo me!

  Ostavila sam ceduljicu:

“ Vjeruj mi Gospodine,
Odvela bih te sa bojnog polja, da pojas čarobni imam, da mi ga da zemlja ova. I tvoje neprijatelje bih maglom obavila.  Nemam znak dugovječnosti niti mogu postati simbol vjernosti. Odlazim a ti ako se naljutiš, činiš nepravdu. “

Danas … više ne volim.

Ne volim ni vrijeme za spavanje, jer samo noću prepoznajem sposobnost da vidim tuđe duše i nezavršenu misao

I idu pobrkane jeseni.

 I prvi put su moje ruke slobodne sa četrdeset sunaca na njima.
Uporno se igram umom, pišem datume, računam dane ali ne prepoznajem godine.  Veliku prevaru jeseni doživljavam kao drugo lice zavičaja .

Odlazak na spavanje, za mene je uvijek bolan. Koncetrični krugovi u glavi prave neviđenu uzbunu i brojne uspomene pretvaraju u jasnu crtu stvarnosti.

I da…

Zvuči previše ružno ali lijepo je što još nijesam majka jer se  majke još uvijek nijesam raželjela.






Thursday, September 21, 2017

Minuti


U njedrima sat kuca
ponoć jeca, suza šuti
muklim glasom objavljujem
zidam bajku o minuti

Jer  ti ne znaš, jedini
kosmos se u nama skriva
plove rijeke  nemarnice
svaka potok, vječni ima

Sebi krila oduzeli
a ja plovim svojim tokom
ti ne slutiš, moj jedini
da se branim našim rokom

U mjesecu sat zastao
konekcija petrostruka
tvoje riječi umiruće
prevara je višestruka

Ni ne sanjaš, ti, jedini
da ti ćutim pjesmu vijeka
pjesmu tražim na ledini
pjesma osta bez covjeka,

Na njedrima sat kuca
onaj moj je samo stao
na dvoboj me ljubav pozva
da se branim samostalno.

Kobajagi

Zriš u meni
odijelo mi tvoje šesno
zriš u meni neodorečen
kobajagi, sve mi smiješno

Ti tuđ,
ja po mjeri 
otmeno se sebi svetim
nek te čitav svijet voli,
ja cu katkad da se  sjetim

Zriš u meni nedorečen
ostario ko decembar
mirišeš na ranu jesen
slutiš da si moj presedan

Ja sad bježim od Neretve
na dvoboje silne stasmo
ko će prije da se moli
nedorečen zriš u meni

Kobajagi sve mi smiješno
bježim lako preko međe
sve radim, da me nađeš
često sanjam tvoje veđe

Kobajagi ja se bunim
tvom vrtlogu strasti strepim
zriš u meni pa s jeseni
sebe  bodrim repom laste



Wednesday, September 6, 2017

Ljubav u doba advertajzinga

Jedna ljubav se preselila
ona što nije ni počela
nije se ni završila

Ljubav praiskonska
u doba advertajzinga 
i kofera punih prevare
od početka prevarena

Ljubav od stakla
nesigurna, 
 stvarna, 
i neizmjerna

Jedna ljubav se preselila
na drugu stranu spava
bočno od srca 
ljubav je odjezdila
nasuprot sunca

Naizgled odsanjana 
izbrušena
ljubav naglašeno nemoćna 
sastavljena pa rastavljena
zamoljena
ljubav bez veze!
zavezana

Odspavana
uspavana
probuđena
bez prijekora i ukora, 
sama i divlja
ljubav  jednostavnog sutona

Ljubav Naša
 od jina do janga
nepriznata, bez pečata
bez fotoaparata
Ljubav u doba advertajzinga!

Tuesday, August 1, 2017

Bjekstvo

Ratovi se vode oko tvog imena
želja se zamotala u strahu
jutrom bjekstvo, ostalo nas malo
bisere sam prosula niz džadu

Tvoja Sava teče u moj pogled
naginje na plavo, miješaju se boje
moju rijeku gledam kroz tvoj dvogled
gradovi se oko tvoga imena bore!

Ratovi se vode oko tvog imena
i sijevaju munje u basnama našim
vjeruješ li da sam ti prevara
i da li te naša prošlost plaši

Radnici bučno igraju pokera
tvoj stan  nalik na hotelsku sobu
prešao si sunce jednim mahom
pokisloj nagosti dao toplu robu

Susret olovan na ledini
ni tijelom se nisi okrenuo
ti vjeruješ kosmos putuje u meni
tamo gdje odavno olupine drijemaju

Oči od jezera tamne 
ko slutnja kad nakrivi tugu
jesi li se umorio od mene
čekaš li me u drugome krugu






Tuesday, May 2, 2017

Misao

Ja, ti i misao gola,
nesvakidašnja
beskrupulozna
moja i tvoja.

Užasna misao bez prava da misli
katkad se zamisli, pa odsanja ...
misao tuđa i prolazna
asfaltirana, pa tupa i olovna

Odmah pri susretu
otarasi se svega,
 I vodimo misao do kraja..
 i vodimo ... bez svršetka!

Sastavljamo se da bi se rastavili ...
daljimo se, dangubimo ...
jer misao zna da zebe
besana je, smeta i ometa ...

Ona prva od koje se  ne bježi
i ona tvoja što moju čeka,..
svirepa misao što sunce rađa
misao kraja i misao početka...

Grešna je misao ...
u stihu i na papiru
samo pretpostavlja ...
jer bi razum izdao da
misao bez  prava  sanja i obnavlja ...

Misao me sad  prezire
kao loš presječen san,
košmar od prošle noći,
prijeteći grad u kom smo skupa.

Poznanstvo bez povoda
onaj što ga manje volim
tvoj dolazak i potreba uma
da se naginje mom prozoru ...

Misao o zagrljaju ...
svakodnevnom, mogućem
asfaltirana i olovna
obostrana, nedopustiva,
Stegnuta, avetna, ambivalentna

Grešna misao!
ona bez svršetka!



Tuesday, March 28, 2017

Ludaci i oktopusi

Vispreni ludaci
zidaju hramove
istine boje prividom ptice
na tri metra traže me mekušci
očajne sipe i  hobotnice

Zidaju temelje  duše naivne
prilaze mišlju pijavice
za dozvolu koju nikome ne dajem
ne pitaju, sipe hobotnice

Ludaci u pokretu stalno traže 
Tri metra za bijeg uvijek brojim
sve mi se čini, preći će me more
u nevještim skoku i dalje stojim

Mekušci sa kracima
hladni i tužni 
nazovu sebe i junacima
ogladnjeli, poravnani, 
frustrirani, zamagljeni ... 
oktopusi  liče ludacima

Ruše, kidaju, zavjere prave
obmanjuju sunce, nude nesanice
hvataju  korake lasom obmane
po čitavom snu mi sipe hobotnice ...




Monday, March 20, 2017

Preferanc


Prividom plavog sjaja
beskrajem odvrni česmu
nemoj da vjeruješ pjesmi
ona se zida na nesnu

a nesan luta do bola
i trne duša u svanuće
kalemegdanska staza
vodi kroz pruće u bespuće

Sazidana kula
dobra sposobnost ajnca
 teget boja sunca
opasna  igra preferanca

Surovo kretanje u noći
ambijent potrebnih duga
nakrivljen obzir tami
polakomila se tuga

Direktna potreba uma
mir sklopljen sa sobom
kolateralno udvaranje
u dodiru a pogrešnom osobom





Thursday, March 16, 2017

Jaskonijus

Tražiš li mene
nasuprot sebi
Ima li vuka u magnovenju
Vani je srna, okom ti prijeti
ne diraj ženu u ogledalu.

Tražiš li ljubav kroz svanuće
jesu li zvijeri tijelo izdale
Na dodir talasa ribe se mrijeste
ko dvorske lude, ko bijesne ale.

Tražiš li strasti iza pamuka
lakše je tugu u brijestu skriti
kosmički susret što se priprema
ljubomora vrišti na palubi.

Najljepše šute oni minuti
kada bi sebi pobjegao
jesmo li zaista dovoljno ludi
ko bi zifijusu vjerovao.

Ne traži sebe na dodir sunca
tamo je ljubav zadržala pravo
zaklela se u krčag srca
pred plavim nebom i starim valom ...

Sent Brendan smijehom ostrvo obara
brodovi teško nađu pristanište
samo je jedan talas prevara
onaj što istinu u stijeni ište.


Saturday, March 4, 2017

Armagedon

Sazivam skupštinu sna
da zoblje misli iz glave
stvarnost se uzemirila
u noć pijane lave



Armagedon se napojio
pravda kasni, on je  čeka
jedan je dječak nacrtao 
suzu na mjesto čovjeka 

Sapleteni  na uzglavlju  bitka
pobrkali se  san i java
netaknuta sobom,  umiljata slika
niko nije isti kad izađe iz rama!

Očajno je bjekstvo, ta pobuna duha
vidici  tamne i nema junaka
nesanica mi se divno udvara
potražiću  normalnog ludaka

Wednesday, March 1, 2017

Maska

Sjenka se rebusom šeta
pleše po njegovom licu
ta igra daje pjesmu
pažljivo širim zenicu



Nejasan flert u stihu
 maska se ne pomjera
ako li promijeni oblik
zenicu  može da otjera

Tajna anatomija
udica dobija krila
maska se od tla odvaja
metamorfozom leptira

Nečujan hod po daskama
čovjek se primiče meti
obješen osmijeh pod maskama
ljubav se strašću  sveti

Odveć poznat poljubac
stravičan zalogaj daha
pod nebom težak zagrljaj
maska je pala od straha



Monday, February 20, 2017

Srušili smo grad

Rušili smo grad
od jutra do noći
padala je duša  na ledeni dlan
sukob svjetova prosut na postelji
jesmo li uspjeli da srušimo grad ?


Rušili ga dugo
skidali smo ljubav
nevjerom smo zidali naš grad
rušili ga snažno
od jutra do noći
naša destruktivna nezasita glad!

Jutros smo ga srušili
opčinjeni bolom
najljepši u trenu kada odlazimo
 koračali  sigurno ka spomeniku
ostaci grada nisu ni kročili!


Vijenac prekriven narednom daljinom
naročit oglas  građevinaru
srušili smo grad
tako jako, silno!
ugašena destruktivna glad



Tuesday, February 14, 2017

U ime naroda

Dragi moj,

Danas se moram zvati “Crveno”. I nositi crven’ šešir, a sve  u ime naroda i u ime datuma.  Danas moram  istražiti dušu nacije, ipak je to moja dužnost kao Bika.
Da, danas je dan D. Danas je Dan Crvenih…  I dan crvenih kartona za sve one koji ne nose crveno !  Danas je grad je pun nas,  Bikova. Danas je Dan zaljubljenih. Dan i san, svih onih punih nade da će da ih pogoditi Amorova strelica… da ih fišti, da se ne oporave. Sve danas!

Danas  je nada da će sve da prođu, sve što se u ljubavi prolazi. Sve za šta nijesu imali snage volje ili  godina, ili nafake. Nijesu imali  dovoljno crvene boje… bar do sada ...

Danas u danu , sve bikove i sve crvene možemo sresti. I one smiješne, sebične, patetične ljubavi, mene i tebe i druge, u danu. Patetične parove i sve one teže slučajeve, Kundere i Crnjanskog.
A sve danas u Danu. Čak I datum crvenim slovima pisan.
 Praznik je, dakako… I treba!  Alarmi se oglašavaju, stikeri iskaču, pump up date.

Oj ha

 Jako bitan dan za građane Crne Gore ! Jako crven I od egzistencijalne važnosti. Jer mi dišemo ljubav u svim danima i vremenima. Dišemo ljubav, živimo je  i njome se hranimo. Zaista, časno crveno, razumijem.
Ipak je danas Dan zaljubljenih. Dan, nas i onih koji to jesmo i  nas i onih koji ćemo SIGURNO danas biti.
 Dan, Nas I onih koji se nećemo  uzalud ZACRVENJETI i bez obraza stati pred nju ili njega.

Nemojte shvatiti pogrešno, nemam ja ništa protiv crvene boje, štaviše…  Crvena je nosilac radosti, crvena štiti od zla, od uroka. Sve do 19. Vijeka vjenčanice su bile crvene boje.  Crvena je (još uvijek) boja jednakosti, revolucije I radničkog pokreta.. Eh

Ali sjeti me i na pijetla a pijetao, onaj pijetao, pun simbolike. Nema ga među kokoškama, čak ni danas u ovom danu, u crvenom datumu. A i ruže nam, poslednjih godina, venu u dan…

Boja je i zabrane. Prođeš kroz crveno a sa druge strane te čeka kazna i opomena.
Predsjednik SAD ima I “telefon crveni” i “dugme crveno”. Sudije imaju crveni, isključujući karton.

Grad je danas pun crvenih majica. Zbog radosti ili zabrana?
Hm… Ipak je taj Dan. Naša realnost i Mi bikovi…
 Zbog radosti, sigurna sam. A ruže venu zbog klimatskih promjena… I to sam sigurna.

Nego… toliko crvenih majici, vrpci, zidova… ma, stvorena slika, za nas bikove.
I čak I  metamorfoza leptira vodi do bika, ne do čovjeka. Apsolutna pobjeda a ipak, crveno zbunjujuće za Nas bikove.

Čekaj… pa na šta to liči, mali prinče ?!

Dragi moj, nije da ne vjerujem u ljubavi. Ali u one smiješne, one sebične i pomalo kećave.  U ljubavi koje se cmaču a na svakom rastanku razmišljaju: jesmo li jedno za drugo a misao uz oko traži nekog trećeg.  Dva kraja nikada ne možeš sastaviti. i ne možeš voljeti bezuslovno, ako su ti već objasnili da postoje uslovi da bi bio voljen. Čista politika… pitajte NJIH
Vjerujem I ne vjerujeeeemm

A đe ćete vi danas?  Kuda ćete? Na koju bandu, u koji tor da svratite i u koga da se danZaljubite?

Vjera, nada i ljubav u svim vremenima da nas ne napuste.
I nosim i ja crveni šešir. U ime naroda, u ime datuma!

Dragi moj, ne zaboravi crvenu majicu.