Friday, November 2, 2012

Ožiljci

Dok virtuelno odrastamo preko noći, odbijamo da zaradimo besplatnu
masnicu, ipak, plaćamo da nam je istetoviraju. Pritom razvijamo i maštu
pričom koju će kriti naš novi pečat.
Ni ne pomilsimo da je bolja njena tetovaža, koju je spontano dobila dok
je u djetinjstvu pravila kućicu za ptice. U trenutku je nenadno zaboljela,
ali je ostavila jači trag i bolju priču.

Čini mi se da se zvala Okeana, a jednom muškarcu iz voza je
pričala o svojim ožiljcima. Prenosim ovaj solilokvij integralno:

"Ime mi je ponudio čovjek koji je u noći kad sam se rodila zakonačio u
dom mojih roditelja. Rodbina se ljutila na moje ime, jer se zovem drugačije. 
I to je moj prvi ožiljak. Zbog imena su mi i oči postale plavlje. 
Od majke sam naslijedila to da pojave gledam iznutra, a od oca borbenost.
To mi nije pomoglo da se sačuvam od ožiljaka. Dva puta sam upala u otvorenu šahtu,
prvi put sam htjela da pomjerim kameni poklopac, a drugi jer je 
šahta bila nepokrivena, jesenje lišće je zavaralo put.
Jednom mi je dječak po imenu Igor podmetnuo nogu jer sam trčala najbrže od
svih u kraju. Sad znam da me je  zbog dječije sujete sapleo.
Na dizalici za popravku automobila, čekala sam tri metra iznad zemlje da
mi auto priđe na milimetar, kako bih dostigla najveći nivo adrenalina.
Taj ožiljak je najviše bolio, ali ostao je u obliku najke znaka.

Valjda zbog toga nikada nisam željela ni najke patike.

Bila sam prepoznatljiva po navici da visim sa jorgovana sve dok se roditelji
ne vrate sa posla i skinu me sa grane.
Kada su mi otkinuli jorgovan, plakala sam tri noći, ali da niko ne vidi. I
danas mi zamiriše i nosim i njegov ožiljak. Ali taj ožiljak niko ne
vidi.
Prohodala sam sa nepunih šest mjeseci. Našli su me na stogu sijena. Od tog
dana imam stalnu potrebu da hodam i  pentram se po drveću.

Valjda zato nikada nijesam koristila  psihoaktivne supstance. Dovoljno
visoko mogu i sama da letim.

Kada sam krenula u prvi razred, jedina sam uspjela da se popnem na konopac,
kada sam se popela, već sam znala za Tarzana, pa se nijesam mogla skinuti
dok nije došao direktor škole.
Ni on nije uspio da me spusti. Čekala sam tatu. Preskočila sa jednog na
drugi konopac. Tu sam zaradila još jedan ožiljak.

Tačno je da sam na školskom krosu pobijedila crnkinju.To njen brat nije
mogao da podnese. I ja i on smo zaradili ožiljke.

Moj prvi pas zvao se Neron. Bio je obična džukela, mada sam ja tvrdila da
je arijevke rase. Najviše je volio da krade papuče. Kada su komšije
shvatile da je za nedostatak jedne papuče kriv Neron, zaradila sam još
jedan ožiljak.

Poslije je mog Nerona pojeo vuk, mada kažu da se junački borio. 
Još jedan trag na koži.

Poslije Nerona, nijedan pas nije bio on, ali su svi ostali bili džukele
arijevske rase.

U mom prvom kvartu djeca su igrala "čekića". Uzmete čekić pa
udarate u odabrani paket, obično bude izbor od dva. Ako je slučajno neko
od nas bio ispod paketa, onda je zaradio i ožiljak.


Malo sam odrasla pa sam odlučila da se podičim zelenim  motornim sankama,
koje nijesu imale motor i tako spustim niz obližnje brdo, koje je bilo
zaleđeno.
Nijesam tu zaradila ožiljak, ali jesam niz pivsku strminu.
Tu sam umjesto sanki koristila lavor.

Floberkom sam upucala goluba, mislila sam da je orao. U trenutku sam bila
sretna, ali sam ga kasnije liječila tri dana u drvenoj kolibi.

Nikada više nijesam imala želju da ubijam ptice, pa ni na video igricama.

Tradicija krađe klasova nije izostala. Krala sam ih svakoga ljeta,  kao i
trešnje nervoznog đeda. Popeti se na drvo trešnje i tresti plodove, bila je taktika.
Đed je izašao sa puškom.
Zaradila sam ožiljak.
Super Marija sam apsolvirala onog trenutka kada sam krenula da se penjem do
pećine za koju su mi baba i đed govorili da je Bajo Poivljanin čuvao
blago. Tu sam zaradila više "tetovaža".
Već u osnovnoj školi mi je postalo zanimljivo da igram košarku, odbojku,
nerijetko fudbal. Do tada sam samo bila uglavnom čvrsta stativa. Sa loptom
u rukama, postala sam pravi sportski talenat. Onda sam jednog dana izvila
nogu na koru od banane koju je Nemanja pojeo i bacio. Završila sam tog
dana i sa plesom, ali se naučila praštanju.
Svirala sam klavir dugo, mada sam žarko htjela gitaru. U jednom trenutku i
Mocart i Šopen su mi bili isti, pa sam napustila muzičku školu i toga dana 
zaradila još jedan ožiljak.
Čest obračun sa zmijama mi je pričinjavao veliki strah, kao i sada. Ali
na svu sreću to je jedini ožiljak koji nemam. Bar se nadam.

Svaki od ovih ožiljaka ima priču i krivim djetinjstvo za
njih. Uvijek mi je bilo čudno zašto ne blijede. Možda zbog njih nikada
nijesam poželjlela tu tvoju  tetovažu", završila je  priču Okeana.