Monday, May 7, 2018

Đurđevdan

Na radost ti dušo svanuće.
vaskrsla poezija od sjutra
U noći ti tišine i tuge,
Na spasenje ti Radosti, jutra!

Na licu ti milosti, godina.
Đurđevi dani i proljeće
Nova te ljubav oslobodila,
na prelazak u staro stoljeće.


























Sunday, May 6, 2018

Jutro

U magazi duše sviće,
Riječ nestala na dlanu.
Ptica pjeva u vignjištu,
Mačka spava u ambaru.

Mjesec sidro uramio,
tama skrila tijelu lice.
Drugo tijelo osililo,
Poput same grabljivice.

Nebo goru zagrlilo,
Natopila kiša zemlju.
Mjesec sunce usidrio,
Čovjek jutrom pokri ženu.   
















Friday, May 4, 2018

Tvrđava

Zdravo, rajska ptico
tvrđavo, silna, sabrana
Moja se djela ništavaju,
u duhu um se spašava.

Zdravo, nebeska travo,
Stihom te ljubav prosila.
Dok su te vode sanjale,
Ljudska te ruka kosila.

Zdravo, prijatelju sneni,
Probudi smijeh dok spava.
Na mjestu gdje smo se sreli,
Voda se vatri udvara.

Ocima ličiš srni,
Kosmos je odavno znao,
da isti smo atom krvi
platili pjesničkom glavom.

Na vino navikli nismo,
Ali smo mislili boemski.
Pisali istim pismom,
Bili u ljubavnoj pjesmi.

Dok te u stihu pretičem,
Saljem ti prkosnu molbu. 
Na kamen se slutnje spoticem,
u ovom sanjivom dobu ...



Saturday, March 31, 2018

Epilog

Na treptaj daha slamaš jaru 

svlačiš se meko uz bol što sijeva
nisi li jednom uz galamu
sapleo lice zakleto da drijema. 

Sanjive sjene pišu memoare

ti pjevaš ptici, što bolu liči
Nisi li svjesno po gorkom suncu 
zastao mrazom u polu priči.

Odmakle pjesme mute kuloare

godine sapliću bez zaljubljenja
riječi  se  nikad same ne vrću 
na mjesto iskonskog pogubljenja. 

Možda se čuva to zrno neba 

premalo robe sa novim likom
nisi li jednom tovarom sebe 
pravio ram nad svojom slikom. 

Ko se sve sanja iza novembra

šamara vazduh Ulice kestenja
onaj se dimnjak nakrivio
ima li žara iza pepela.

Na treptaj glasa lediš tišinu

odbjegli dječak mušakarca boli
mraz naginje krivom kaminu
šakom slasti i zrnom soli.

Thursday, March 22, 2018

Sintaksa


Pomalo se znamo
Odnosno smo skromni,
Pristojna tijela
Nastala od boli.

Ponekad smo tuga
Inje što liječi,
Sintaksa ljubavi
Pogib'ja riječi...

Glečeri smo oni
U tudjini, svoji,
Naklonjeni vječno,
Ka svevišnjoj gori.

Pomalo smo lavina,
Nepristojna duga
Polaskano lane,
Zarđala pruga. 

A znali smo zaspat'
Onako bez cilja,
Sanjati, prećutno
Pod nebom, od milja ...


Thursday, February 22, 2018

Zakrpe

Upletena narav, sjene sa praga,
Ožiljak svježi vješto skriva, 
pošla bi pjesma i bestraga
no su se slova skovitlala 

Drhtaj se lako nad jutrom svio

Pod svodom zagrljaja nježan još spava
K'o inat prkosnog djeteta, mio
: Biću tvoga srca rana!"

Miriše suzno na snijeg
na peronu isti nemir se klati,
Hladno je, ugrij me ovog jutra
Da zakrpljen kaput, jednom, se isplati ...



Sunday, November 5, 2017

Suton

Ko raspjevana tišina,
pređen most sanjara
talasi se suzdržali
od ljubavnih valova

Jeca novembar u moru
napukao glas se odvaži
jarbol se pobunio
još prvi poljubac traži

A sada smo isti u suncu
pomilovani morem
ti bacaš svijetu udicu
ja te daljinom zovem

"I svaki put kada te nema
pola mene pronađi
urezana je istina
stijenu će drugi pronaći?

"Poznaješ li mila
taj brod kojim smo išli
kule od karata rušili
pola primorja obišli"

Ko raspjevana tišina
skaline vijekom snažne
počiva plava istina
prkos obalske straže