Monday, May 7, 2018

Đurđevdan

Na radost ti dušo svanuće.
vaskrsla poezija od sjutra
U noći ti tišine i tuge,
Na spasenje ti Radosti, jutra!

Na licu ti milosti, godina.
Đurđevi dani i proljeće
Nova te ljubav oslobodila,
na prelazak u staro stoljeće.


























Sunday, May 6, 2018

Jutro

U magazi duše sviće,
Riječ nestala na dlanu.
Ptica pjeva u vignjištu,
Mačka spava u ambaru.

Mjesec sidro uramio,
tama skrila tijelu lice.
Drugo tijelo osililo,
Poput same grabljivice.

Nebo goru zagrlilo,
Natopila kiša zemlju.
Mjesec sunce usidrio,
Čovjek jutrom pokri ženu.   
















Thursday, March 22, 2018

Sintaksa


Pomalo se znamo
Odnosno smo skromni,
Pristojna tijela
Nastala od boli.

Ponekad smo tuga
Inje što liječi,
Sintaksa ljubavi
Pogib'ja riječi...

Glečeri smo oni
U tudjini, svoji,
Naklonjeni vječno,
Ka svevišnjoj gori.

Pomalo smo lavina,
Nepristojna duga
Polaskano lane,
Zarđala pruga. 

A znali smo zaspat'
Onako bez cilja,
Sanjati, prećutno
Pod nebom, od milja ...


Tuesday, March 28, 2017

Epilog


Na treptaj daha slamaš jaru 


svlačiš se meko uz bol što sijeva
nisi li jednom uz galamu
sapleo lice zakleto da drijema. 

Sanjive sjene pišu memoare

ti pjevaš ptici, što bolu liči
Nisi li svjesno po gorkom suncu 
zastao mrazom u polu priči.

Odmakle pjesme mute kuloare

godine sapliću bez zaljubljenja
riječi  se  nikad same ne vrću 
na mjesto iskonskog pogubljenja. 

Možda se čuva to zrno neba 

premalo robe sa novim likom
nisi li jednom tovarom sebe 
pravio ram nad svojom slikom. 

Ko se sve sanja iza novembra

šamara vazduh Ulice kestenja
onaj se dimnjak nakrivio
ima li žara iza pepela.

Na treptaj glasa lediš tišinu

odbjegli dječak mušakarca boli
mraz naginje krivom kaminu
šakom slasti i zrnom soli.



Thursday, March 16, 2017

Jaskonijus

Tražiš li mene
nasuprot sebi
Ima li vuka u magnovenju
Vani je srna, okom ti prijeti
ne diraj ženu u ogledalu.

Tražiš li ljubav kroz svanuće
jesu li zvijeri tijelo izdale
Na dodir talasa ribe se mrijeste
ko dvorske lude, ko bijesne ale.

Tražiš li strasti iza pamuka
lakše je tugu u brijestu skriti
kosmički susret što se priprema
ljubomora vrišti na palubi.

Najljepše šute oni minuti
kada bi sebi pobjegao
jesmo li zaista dovoljno ludi
ko bi zifijusu vjerovao.

Ne traži sebe na dodir sunca
tamo je ljubav zadržala pravo
zaklela se u krčag srca
pred plavim nebom i starim valom ...

Sent Brendan smijehom ostrvo obara
brodovi teško nađu pristanište
samo je jedan talas prevara
onaj što istinu u stijeni ište.


Wednesday, March 1, 2017

Maska

Sjenka se rebusom šeta
pleše po njegovom licu
ta igra daje pjesmu
pažljivo širim zenicu



Nejasan flert u stihu
 maska se ne pomjera
ako li promijeni oblik
zenicu  može da otjera

Tajna anatomija
udica dobija krila
maska se od tla odvaja
metamorfozom leptira

Nečujan hod po daskama
čovjek se primiče meti
obješen osmijeh pod maskama
ljubav se strašću  sveti

Odveć poznat poljubac
stravičan zalogaj daha
pod nebom težak zagrljaj
maska je pala od straha



Monday, February 20, 2017

Srušili smo grad

Rušili smo grad
od jutra do noći
padala je duša  na ledeni dlan
sukob svjetova prosut na postelji
jesmo li uspjeli da srušimo grad ?


Rušili ga dugo
skidali smo ljubav
nevjerom smo zidali naš grad
rušili ga snažno
od jutra do noći
naša destruktivna nezasita glad!

Jutros smo ga srušili
opčinjeni bolom
najljepši u trenu kada odlazimo
 koračali  sigurno ka spomeniku
ostaci grada nisu ni kročili!


Vijenac prekriven narednom daljinom
naročit oglas  građevinaru
srušili smo grad
tako jako, silno!
ugašena destruktivna glad