Saturday, March 31, 2018

Epilog

Na treptaj daha slamaš jaru 

svlačiš se meko uz bol što sijeva
nisi li jednom uz galamu
sapleo lice zakleto da drijema. 

Sanjive sjene pišu memoare

ti pjevaš ptici, što bolu liči
Nisi li svjesno po gorkom suncu 
zastao mrazom u polu priči.

Odmakle pjesme mute kuloare

godine sapliću bez zaljubljenja
riječi  se  nikad same ne vrću 
na mjesto iskonskog pogubljenja. 

Možda se čuva to zrno neba 

premalo robe sa novim likom
nisi li jednom tovarom sebe 
pravio ram nad svojom slikom. 

Ko se sve sanja iza novembra

šamara vazduh Ulice kestenja
onaj se dimnjak nakrivio
ima li žara iza pepela.

Na treptaj glasa lediš tišinu

odbjegli dječak mušakarca boli
mraz naginje krivom kaminu
šakom slasti i zrnom soli.

Thursday, March 22, 2018

Sintaksa


Pomalo se znamo
Odnosno smo skromni,
Pristojna tijela
Nastala od boli.

Ponekad smo tuga
Inje što liječi,
Sintaksa ljubavi
Pogib'ja riječi...

Glečeri smo oni
U tudjini, svoji,
Naklonjeni vječno,
Ka svevišnjoj gori.

Pomalo smo lavina,
Nepristojna duga
Polaskano lane,
Zarđala pruga. 

A znali smo zaspat'
Onako bez cilja,
Sanjati, prećutno
Pod nebom, od milja ...


Sunday, November 5, 2017

Suton

Ko raspjevana tišina,
pređen most sanjara
talasi se suzdržali
od ljubavnih valova

Jeca novembar u moru
napukao glas se odvaži
jarbol se pobunio
još prvi poljubac traži

A sada smo isti u suncu
pomilovani morem
ti bacaš svijetu udicu
ja te daljinom zovem

"I svaki put kada te nema
pola mene pronađi
urezana je istina
stijenu će drugi pronaći?

"Poznaješ li mila
taj brod kojim smo išli
kule od karata rušili
pola primorja obišli"

Ko raspjevana tišina
skaline vijekom snažne
počiva plava istina
prkos obalske straže

Thursday, March 16, 2017

Jaskonijus

Tražiš li mene
nasuprot sebi
Ima li vuka u magnovenju
Vani je srna, okom ti prijeti
ne diraj ženu u ogledalu.

Tražiš li ljubav kroz svanuće
jesu li zvijeri tijelo izdale
Na dodir talasa ribe se mrijeste
ko dvorske lude, ko bijesne ale.

Tražiš li strasti iza pamuka
lakše je tugu u brijestu skriti
kosmički susret što se priprema
ljubomora vrišti na palubi.

Najljepše šute oni minuti
kada bi sebi pobjegao
jesmo li zaista dovoljno ludi
ko bi zifijusu vjerovao.

Ne traži sebe na dodir sunca
tamo je ljubav zadržala pravo
zaklela se u krčag srca
pred plavim nebom i starim valom ...

Sent Brendan smijehom ostrvo obara
brodovi teško nađu pristanište
samo je jedan talas prevara
onaj što istinu u stijeni ište.


Wednesday, March 1, 2017

Maska

Sjenka se rebusom šeta
pleše po njegovom licu
ta igra daje pjesmu
pažljivo širim zenicu



Nejasan flert u stihu
 maska se ne pomjera
ako li promijeni oblik
zenicu  može da otjera

Tajna anatomija
udica dobija krila
maska se od tla odvaja
metamorfozom leptira

Nečujan hod po daskama
čovjek se primiče meti
obješen osmijeh pod maskama
ljubav se strašću  sveti

Odveć poznat poljubac
stravičan zalogaj daha
pod nebom težak zagrljaj
maska je pala od straha



Monday, February 20, 2017

Srušili smo grad

Rušili smo grad
od jutra do noći
padala je duša  na ledeni dlan
sukob svjetova prosut na postelji
jesmo li uspjeli da srušimo grad ?


Rušili ga dugo
skidali smo ljubav
nevjerom smo zidali naš grad
rušili ga snažno
od jutra do noći
naša destruktivna nezasita glad!

Jutros smo ga srušili
opčinjeni bolom
najljepši u trenu kada odlazimo
 koračali  sigurno ka spomeniku
ostaci grada nisu ni kročili!


Vijenac prekriven narednom daljinom
naročit oglas  građevinaru
srušili smo grad
tako jako, silno!
ugašena destruktivna glad



Friday, February 3, 2017

Lice

Ko zna sa kim sve to lice nije spavalo! I sanjalo. Čitavo vrijeme čekam da krene, lice bezobrazno, odnekud poznato ...lice koje sigurno još luta, živjelo je tri života, sa tri bore među oba oka.

Lice simetrično, eskpresivno, zagonentno. Odbija dim cigarete, pa pogled baca u stranu. Jedno fenomenalno lice. Refleksivno, kad postane pepeo obično klimne glavom, znak da će uvijek da oživi. Lice Feniksa.
Pije i espreso. Espreso uvijek piju oni koji nemaju vremena. Ili nije tako. Lice nepomično kada se zagleda u neki oblik, lice besprekorno od  načetih bora. Šarlatansko, perspektivno za moju neumornost misli. Lice egoistično, anarhično ali čisto. Besprekorno. Lice sa smijavicama zabilježenim, odbjeglim, ali neotuđivim. Lice koje mi  brani  da krenem, mijenja mi kurs gledanja. Nervira me. Čista eklektika. Odabrano ...Lice koje bi  spavalo, jedino kada bi tu važnost prepoznalo,
Lice sa maskom. Jedna strana lica tamna, druga svjetlost. Ali simetrično. Samo je upitno, je li to lice plemenito. U krajnjem, čitavo lice je pretpostavka, stvarno je   nebitno. Umjetnost. Rijekim pokretima ramena objašnjava život.
 Lice koje me tjera da naručim još jedno piće.  Lice dječaka i lice ludaka. Nevino i muževno. Lice gospodina, potajnog kočijaša. Lice sa ogromnim prostorom za snove, preumorno od jave. Kontradikcija.
 Lice koje često zamišljam, isto tako, pogotovo kada malo mijenja grimase. Lice koje kaže da je dosta i stvarno je dosta. Lice koje okreće priču na svoju stranu. Ne govori puno, a kada kaže ,  to jako važno i prije svega tačno. To lice sa promuklim glasom. Lice muško, postaje mi važno...
 Lice koje se mršti, koje strijelja pogledom,  jače od sarkazma, lice što  se smije kada gleda da ga posmatram. Kao da zna da je on to lice koje možda mogu da tražim. To lice krajnje melanholično, ubija sivilo danje. 
Ima i jedan zalizak, samo jedan sa lijeve strane, a gdje bi bio... negdje blizu čela. A čelo visoko, mudrosti se napilo. Kafanske i životne, i one iz knjiga. 
Lice koje je neočekivano stiglo i postalo zanimljivo.  Možda je nađeni trenutak. Možda slučajan odabir. Možda samo daljina ili obzir i lukava namjera svjetlosti. Možda nema sjenki, pa se ne otkriva.  Lice do srži ružno, pa do bola lijepo. Krajnost neupitna. Odgovarajuće. Konstatno  I jednako, uznemirujuće ... lice koje tražim čitavu vječnost da ga  posmatram kada se umorim. Umjetnost lica.Savršen profil od kog mi studi. Lice blijedih kopija. Saziv prošlosti ili vertigo. Šta će mi opet lice!