Thursday, February 22, 2018

Zakrpe

Upletena narav, sjene sa praga
ožiljak njen vješto skriva
i pomno prati lice bez traga
 pjesma se slovno skovitlala

Drhtaj se lagano nad jutrom svio
potajna  misao zagrljaja
liči na inat prkosnog djeteta
"biću  tvoja, iz srca rana!"

Zvona zvone neupitno
pobjegla žena, a narav plaha
u oku se svemir svio
breme ko torba djaka prvaka

Miriše suzno na snijeg
Na peronu nemir se klati
Hladno je, u obje ruke
zakrpljen kaput se isplati








Sunday, November 5, 2017

Suton

Ko raspjevana tišina,
pređen most sanjara
talasi se suzdržali
od ljubavnih valova

Jeca novembar u moru
napukao glas se odvaži
jarbol se pobunio
još prvi poljubac traži

A sada smo isti u suncu
pomilovani morem
ti bacaš svijetu udicu
ja te daljinom zovem

"I svaki put kada te nema
pola mene pronađi
urezana je istina
stijenu će drugi pronaći?

"Poznaješ li mila
taj brod kojim smo išli
kule od karata rušili
pola primorja obišli"

Ko raspjevana tišina
skaline vijekom snažne
počiva plava istina
prkos obalske straže

Monday, September 25, 2017

Biljeg Damaskusa



Drugačije je kada se pripremaju za tvoje rođenje.

 Sve tetke i strine imaju svoju riječ, navijaju  da se obistini njihovo proročanstvo, da je ovaj put potpuno drugačija strana neba, da je stomak nekako više muški i da među očima  majke muški cvijet izrasta.

Neka jesen … Godina nevažna I lična karta u vremenu pobrkana.   Ja, nevino posmatram cipele ispod stola od juče ostavljene za neku svečanu priliku čiju boju nijesam razumijela.

 Otac je imao sedam šćeri,  iščekivao I očekivao je  sina.  
Trag u kolibi ostao ispisan. Majka je haljinama pokrivala stomak.  Dok je mogla, branila me: “Najela sam se šljiva”.
Ipak,  prošla je I Mala Gospojina a majka je još uvijek kupila zagasite plave šljive čekajući da se proročanstvo obistini ...Varljivi  su jesen i muški cvijet i jednog popodneva su smijeh uništili i prosuli ženski plač kao život ... Sve do Dubrave… I moja majka te večeri zaćuta ... I to bi velika riječ...

Otac se tada oglasio: Rodila se popišulja. Okrenuo se njivi i otišao.

 Priča poslije rođenja počinje da najviše znam, a opet dan I noć ne razlikujem

Rođena sam u Crnoj Gori a u  isto vrijeme pripadam svim zemjama.  Sklona sam  vjerovati  da sam se mogla  roditi u Velikoj Rusiji,  blizu Sarovske pustinje…  Nove godine čekati na Times Square,  zaljubiti se  u gospodina Prevaru, dok teče Sena ... Biljeg Damaskusa dobiti..

.
Ime mi je ponudio čovjek koji je u noći kad sam se rodila zakonačio u domu mojih roditelja.  Tetke I strine, neproročki  su se ljutile , jer je drugačije, inatno proročko.

Ime je bilo još  jedan od mojih ožiljaka.
Zarad  imena su mi i oči postale plavlje.

Od majke sam naslijedila to da pojave gledam iznutra,  od oca borbenost I to  me od ožiljaka i naučilo da se borim sa ostalim životima.

Svake noći sebe premještam u geometrijske figure nepravilnog oblika.  Znam , sa isključivom tačnošću da svi moji neuspjesi počinju od maja do oktobra.


Krivim istoriju I mjesto rođenja  što sam samo nevješt oblik genetike, nezavršena porodična linija.

 Stric nije imao djece I bila sam poklon, iskupljenje I dug mojih roditelja.  Uzalud on  međe postavlja I sadi breze da se okućnica njegova raspoznaje.
Ne zavidim mu na tome niti na  kući blizu mora. Lijepa je I ima balkone otvorene ali su nečije oči ostale na zidu spavaće sobe I čekaju drugo vrijeme… I  bivšeg vlasnika. Zasigurno znam da je I to samo zajam.

 I uvijek prije svakog sna vidim slike iz djetinjstva.

 Sebe  skrivenu ispod lišća, planinsko srce u polju suncokreta i kolibu koja mi zebnju nikada nije oprostila.

Od  rođenja  nosim u duši I nesan, osojan žig otetosti.  Naučla sam kako se odbraniti od nagomilane muške sujete I spojiti sa rijekom. 

I nijesam spisateljica i to ne piše u mojoj ličnoj karti.
Ali, mogu  iz ličnog prostora pisati pisma I  slati ceduljice. Mogu riječima napraviti od umišljenog muškarca  lijepe plave dječake čiji snovi ni poslije nataloženog vremena ne žute ...    

A onda su me nanadno, sa mojih sedamnaest sunaca na rukama, udali.  Mladoženju nijesam vidjela do dana vjenčanja, rekli su da tako da treba.  Oni su preko noći napravili model, izmislili nasilnu projekciju, više značajnih tačaka.
Sve je bilo unaprijed dogovoreno.  Trebalo je da budem savršena podudarna slika.  Ali mi nijesu objasnili da ništa neće ostati od vlastite zamisli.

 Nijesam ni primjetila da na izvoru spava zmija u prsten zatvorena.  Sjećam se, bilo je podne.  Došli su meni oni drugi I donijeli prsten, zaručili me za tri jeseni.  

Obukla sam isti kaput samo drugačije boje, da  ne zaboravim da sam nekada u džepovima krila klikere.

Muž mi je donosio ptice na dar. Govorio je “samo ti budi lijepa I dobra… nema potrebe da napuštaš dvorište.. u kući imaš sve a u dvorištu parče  našeg neba I travu da ne zaboraviš”. Pjevao je zaljubljen u svoj čudesan glas, ne mareći za moju pjesmu. U predvečerje  je u otkosima crtao srce I dozivao me da vidim, opet ne mareći ili ne znajući gdje je moje. Dozivao me imenom, opet ne znajući šta nosi moje ime.
Te jedne večeri kada je iznova pričao o sebi I o svom pooslu, svom čojstvu, svojoj hrabrosti pitala sam gad a li zna kako se zovem… da li zna da sam ja daljina , okean, pustinja I da me nikkada ne može omeđiti.  


Koliko dugo možeš mjeriti prosječnost, podnost velike varalice i nepreudati se.

Preko noći sam postala  drugačija, slobodna. Od onih što zanju za uzaludne slike I raduju se jedino zanesenom letu noćne ptice.

 Pobjegla sam, nijesam ostavilaa ni ceduljicu…  naišla na gospodina iz potaje.

Priznajem krivicu i svoju glavu stavljam kao testament I branim se od Gospodina koji bi uvijek došao kada bih pomislila da se krug zatvara posebnim viđenjem pojava .

Bila sam  značajno zavedena od njega, pokrivena njegovom mišlju I nanovo omeđena I pokorna. Mislila sam da je to moja prva prava ljubav. Nijesam ni slutila da je to moj grijeh a grijeh izobliči lice I tijelo.

Pobjegla sam od velike ljubavi, od previše dobtote. To jutro sam se pogledala I u ogledalu vidjela njega, Gospodina umjesto sebe. Pojeo me!

  Ostavila sam ceduljicu:

“ Vjeruj mi Gospodine,
Odvela bih te sa bojnog polja, da pojas čarobni imam, da mi ga da zemlja ova. I tvoje neprijatelje bih maglom obavila.  Nemam znak dugovječnosti niti mogu postati simbol vjernosti. Odlazim a ti ako se naljutiš, činiš nepravdu. “

Danas … više ne volim.

Ne volim ni vrijeme za spavanje, jer samo noću prepoznajem sposobnost da vidim tuđe duše i nezavršenu misao

I idu pobrkane jeseni.

 I prvi put su moje ruke slobodne sa četrdeset sunaca na njima.
Uporno se igram umom, pišem datume, računam dane ali ne prepoznajem godine.  Veliku prevaru jeseni doživljavam kao drugo lice zavičaja .

Odlazak na spavanje, za mene je uvijek bolan. Koncetrični krugovi u glavi prave neviđenu uzbunu i brojne uspomene pretvaraju u jasnu crtu stvarnosti.

I da…

Zvuči previše ružno ali lijepo je što još nijesam majka jer se  majke još uvijek nijesam raželjela.






Tuesday, August 1, 2017

Bjekstvo

Ratovi se vode oko tvog imena
želja se zamotala u strahu
jutrom bjekstvo, ostalo nas malo
bisere sam prosula niz džadu

Tvoja Sava teče u moj pogled
naginje na plavo, miješaju se boje
moju rijeku gledam kroz tvoj dvogled
gradovi se oko tvoga imena bore!

Ratovi se vode oko tvog imena
i sijevaju munje u basnama našim
vjeruješ li da sam ti prevara
i da li te naša prošlost plaši

Radnici bučno igraju pokera
tvoj stan  nalik na hotelsku sobu
prešao si sunce jednim mahom
pokisloj nagosti dao toplu robu

Susret olovan na ledini
ni tijelom se nisi okrenuo
ti vjeruješ kosmos putuje u meni
tamo gdje odavno olupine drijemaju

Oči od jezera tamne 
ko slutnja kad nakrivi tugu
jesi li se umorio od mene
čekaš li me u drugome krugu






Tuesday, March 28, 2017

Ludaci i oktopusi

Vispreni ludaci
zidaju hramove
istine boje prividom ptice
na tri metra traže me mekušci
očajne sipe i  hobotnice

Zidaju temelje  duše naivne
prilaze mišlju pijavice
za dozvolu koju nikome ne dajem
ne pitaju, sipe hobotnice

Ludaci u pokretu stalno traže 
Tri metra za bijeg uvijek brojim
sve mi se čini, preći će me more
u nevještim skoku i dalje stojim

Mekušci sa kracima
hladni i tužni 
nazovu sebe i junacima
ogladnjeli, poravnani, 
frustrirani, zamagljeni ... 
oktopusi  liče ludacima

Ruše, kidaju, zavjere prave
obmanjuju sunce, nude nesanice
hvataju  korake lasom obmane
po čitavom snu mi sipe hobotnice ...




Monday, March 20, 2017

Preferanc


Prividom plavog sjaja
beskrajem odvrni česmu
nemoj da vjeruješ pjesmi
ona se zida na nesnu

a nesan luta do bola
i trne duša u svanuće
kalemegdanska staza
vodi kroz pruće u bespuće

Sazidana kula
dobra sposobnost ajnca
 teget boja sunca
opasna  igra preferanca

Surovo kretanje u noći
ambijent potrebnih duga
nakrivljen obzir tami
polakomila se tuga

Direktna potreba uma
mir sklopljen sa sobom
kolateralno udvaranje
u dodiru a pogrešnom osobom





Thursday, March 16, 2017

Jaskonijus

Tražiš li mene
nasuprot sebi
Ima li vuka u magnovenju
Vani je srna, okom ti prijeti
ne diraj ženu u ogledalu.

Tražiš li ljubav kroz svanuće
jesu li zvijeri tijelo izdale
Na dodir talasa ribe se mrijeste
ko dvorske lude, ko bijesne ale.

Tražiš li strasti iza pamuka
lakše je tugu u brijestu skriti
kosmički susret što se priprema
ljubomora vrišti na palubi.

Najljepše šute oni minuti
kada bi sebi pobjegao
jesmo li zaista dovoljno ludi
ko bi zifijusu vjerovao.

Ne traži sebe na dodir sunca
tamo je ljubav zadržala pravo
zaklela se u krčag srca
pred plavim nebom i starim valom ...

Sent Brendan smijehom ostrvo obara
brodovi teško nađu pristanište
samo je jedan talas prevara
onaj što istinu u stijeni ište.