Tuesday, May 2, 2017

Misao

Ja, ti i misao gola,
nesvakidašnja
beskrupulozna
moja i tvoja.

Užasna misao bez prava da misli
katkad se zamisli, pa odsanja ...
misao tuđa i prolazna
asfaltirana, pa tupa i olovna

Odmah pri susretu
otarasi se svega,
 I vodimo misao do kraja..
 i vodimo ... bez svršetka!

Sastavljamo se da bi se rastavili ...
daljimo se, dangubimo ...
jer misao zna da zebe
besana je, smeta i ometa ...

Ona prva od koje se  ne bježi
i ona tvoja što moju čeka,..
svirepa misao što sunce rađa
misao kraja i misao početka...

Grešna je misao ...
u stihu i na papiru
samo pretpostavlja ...
jer bi razum izdao da
misao bez  prava  sanja i obnavlja ...

Misao me sad  prezire
kao loš presječen san,
košmar od prošle noći,
prijeteći grad u kom smo skupa.

Poznanstvo bez povoda
onaj što ga manje volim
tvoj dolazak i potreba uma
da se naginje mom prozoru ...

Misao o zagrljaju ...
svakodnevnom, mogućem
asfaltirana i olovna
obostrana, nedopustiva,
Stegnuta, avetna, ambivalentna

Grešna misao!
ona bez svršetka!



Tuesday, March 28, 2017

Ludaci i oktopusi

Vispreni ludaci
zidaju hramove
istine boje prividom ptice
na tri metra traže me mekušci
očajne sipe i  hobotnice

Zidaju temelje  duše naivne
prilaze mišlju pijavice
za dozvolu koju nikome ne dajem
ne pitaju, sipe hobotnice

Ludaci u pokretu stalno traže 
Tri metra za bijeg uvijek brojim
sve mi se čini, preći će me more
u nevještim skoku i dalje stojim

Mekušci sa kracima
hladni i tužni 
nazovu sebe i junacima
ogladnjeli, poravnani, 
frustrirani, zamagljeni ... 
oktopusi  liče ludacima

Ruše, kidaju, zavjere prave
obmanjuju sunce, nude nesanice
hvataju  korake lasom obmane
po čitavom snu mi sipe hobotnice ...




Monday, March 20, 2017

Preferanc


Prividom plavog sjaja
beskrajem odvrni česmu
nemoj da vjeruješ pjesmi
ona se zida na nesnu

a nesan luta do bola
i trne duša u svanuće
kalemegdanska staza
vodi kroz pruće u bespuće

Sazidana kula
dobra sposobnost ajnca
 teget boja sunca
opasna  igra preferanca

Surovo kretanje u noći
ambijent potrebnih duga
nakrivljen obzir tami
polakomila se tuga

Direktna potreba uma
mir sklopljen sa sobom
kolateralno udvaranje
u dodiru a pogrešnom osobom





Thursday, March 16, 2017

Jaskonijus

Tražiš li mene
nasuprot sebi
Ima li vuka u magnovenju
Vani je srna, okom ti prijeti
ne diraj ženu u ogledalu.

Tražiš li ljubav kroz svanuće
jesu li zvijeri tijelo izdale
Na dodir talasa ribe se mrijeste
ko dvorske lude, ko bijesne ale.

Tražiš li strasti iza pamuka
lakše je tugu u brijestu skriti
kosmički susret što se priprema
ljubomora vrišti na palubi.

Najljepše šute oni minuti
kada bi sebi pobjegao
jesmo li zaista dovoljno ludi
ko bi zifijusu vjerovao.

Ne traži sebe na dodir sunca
tamo je ljubav zadržala pravo
zaklela se u krčag srca
pred plavim nebom i starim valom ...

Sent Brendan smijehom ostrvo obara
brodovi teško nađu pristanište
samo je jedan talas prevara
onaj što istinu u stijeni ište.


Saturday, March 4, 2017

Armagedon

Sazivam skupštinu sna
da zoblje misli iz glave
stvarnost se uzemirila
u noć pijane lave



Armagedon se napojio
pravda kasni, on je  čeka
jedan je dječak nacrtao 
suzu na mjesto čovjeka 

Sapleteni  na uzglavlju  bitka
pobrkali se  san i java
netaknuta sobom,  umiljata slika
niko nije isti kad izađe iz rama!

Očajno je bjekstvo, ta pobuna duha
vidici  tamne i nema junaka
nesanica mi se divno udvara
potražiću  normalnog ludaka

Wednesday, March 1, 2017

Maska

Sjenka se rebusom šeta
pleše po njegovom licu
ta igra daje pjesmu
pažljivo širim zenicu



Nejasan flert u stihu
 maska se ne pomjera
ako li promijeni oblik
zenicu  može da otjera

Tajna anatomija
udica dobija krila
maska se od tla odvaja
metamorfozom leptira

Nečujan hod po daskama
čovjek se primiče meti
obješen osmijeh pod maskama
ljubav se strašću  sveti

Odveć poznat poljubac
stravičan zalogaj daha
pod nebom težak zagrljaj
maska je pala od straha



Monday, February 20, 2017

Srušili smo grad

Rušili smo grad
od jutra do noći
padala je duša  na ledeni dlan
sukob svjetova prosut na postelji
jesmo li uspjeli da srušimo grad ?


Rušili ga dugo
skidali smo ljubav
nevjerom smo zidali naš grad
rušili ga snažno
od jutra do noći
naša destruktivna nezasita glad!

Jutros smo ga srušili
opčinjeni bolom
najljepši u trenu kada odlazimo
 koračali  sigurno ka spomeniku
ostaci grada nisu ni kročili!


Vijenac prekriven narednom daljinom
naročit oglas  građevinaru
srušili smo grad
tako jako, silno!
ugašena destruktivna glad